Igrano-povijesni film
KRALJICA KATARINA
 
  Dom
Producent:
HAVC Kraljica Katarina, Mostar

kosaca grb

tvrkovic grb

kotromanic grb
kraljica katarina rim 

 

kraljica katarina

stjepan tomas kraljica katarina
Kralj Stjepan Tomaš
muž Katarine Kosača

kraljica katarina grb
Osobni grb

Kraljice Katarine

kraljica katarina grb

Grb Humske zemlje

PODRIJETLO KRALJICE KATARINE

R o d K o s a č a
potječe iz bosanskog gornjeg Podrinja. U njemu leži seoce Kosače koje se tako danas zove, petnaest kilometara zračnom linijom na sjeveroistok grada Foče. Tu imamo tražiti najstariju postojbinu Kosača (1). Najstariji nosilac tog prezimena zvao se Vuk, uostalom najraširenije ime u srednjovjekovnoj bosanskoj povijesti, uvaživši kod toga i inačice tog imena (Vukac, Vukoslav, Vukmir, Vučica, itd). Imao je dva sina Vlatka i Hranu koji se po ocu nazivaju Vukovići. Uostalom, bio je tada prastari običaj da djeca nose ime očevo, pa tako su se Vlatko i Hrana zvali Vukovići. U pravilu, nije bilo prezimena nego patronimici, ime izvedeno iz očeva imena. Vlatko Vuković, vojvoda Huma zapovijeda bosanskom vojskom koju šalje kralj Stjepan Tvrtko I. u pomoć srpskom knezu Lazaru Hrebljanoviću na Kosovo polje (1389). Vlatko ima, koliko nam je poznato, tri sina: Sandalja, Vuka i Vukca Hranića.


Sandalj je zapravo onaj koji uzdiže Kosače među vrhove bosanskog plemstva. On se dva puta ženio, prvi put s Katarinom kćeri Vuka Vukčića-Hrvatinića i drugi put s Jelenom kćeri kneza Lazara (2). Iz oba braka Sandalj nije imao djece. Od njegovog mlađega brata Vukca Hranića i žene mu Katarine, nepoznatog roda i plemena, potječe Stjepan Vukčić, kasnije glasoviti Herceg Stjepan. On se tri puta ženio, najprije u svojoj dvadesetoj godini s Jelenom Balšić, a po njezinoj smrti 1453. s Barbarom i poslije nje s Cecilijom, obadvije po svoj prilici nižega odnosno nejasnoga podrijetla. Iz prvog braka Hercega Stjepana rađa se najprije kći Katarina, a zatim sinovi Vladislav i Vlatko. Iz drugog braka, onoga s Barbarom, potječe kći Mara, udata kasnije za Ivana Crnojevića, i sin Stjepan, kasnije Ahmed Hercegović, veliki vezir u Carigradu.

S majčine strane Katarina, kasnije bosanska kraljica potječe od Balšića, gospodara Zete po raspadu nemanjićke države. B a l š i ć i potječu od skromnog vlastelina iz·Zete, današnje Crne Gore, koji služi cara Stefana Dušana i vlasnik je tek jednog seoca. Njegovi sinovi Stracimir, Đuro (Jura) i Balša domognu se iznebuha vlasti u Zeti iza smrti moćnoga kneza Zarka. Papine povelje zovu ih "županima Zete". Sva tri brata Balšića god. 1368. šalju pismo papi Urbanu V. po svačkom biskupu Petru (Svač, biskupija kod Ulcinja) da žele pristupiti u jedinstvo Katoličke crkve (3). Papa im daje upute te oni pred biskupima Svača i Drivasta i mnogim svjedocima usmeno i pismeno to učine 29. siječnja 1369 (4). Razlog tomu nije naveden. Vjerojatno je taj što je i znatan dio njihove državine s Barom, Svačem i možda Skadrom pripadao toj Crkvi. Uostalom, stara Duklja ili Zeta bila je katolička zemlja (5), a rod velmoža Balšića ostaje i dalje vjeran Katoličkoj crkvi. Stracimirov sin Đuro ženi se s Jelenom, kćeri kneza Lazara. Ona rada Đuradu sina Balšu III., djeda naše Katarine. Po Đurdevoj smrti ona se udaje za velikog vojvodu bosanskog Sandalja Hranića i tako je ona ne samo Katarinina prababa po ocu nego i njezina prastrina po preudaji.

Po nadgrobnom natpisu kraljice Katarine u Rimu (vidi sliku str. 42) doznajemo da je umrla u pedeset i četvrtoj godini života i da je iz "kuće cara Stipana". Očito se tu radi o Stefanu Dušana. Po prababi Jeleni ona je u krvnom srodstvu s carem Dušanom Silnim. Tim je istaknuto s ponosom njezino visoko podrijetlo, makar i po tankoj krvi, tanjoj nego je ono bilo kod prvog bosanskog kralja Stjepana Tvrtka, pa mu je ipak urodilo kraljevskom krunom (6). On je unuk Jelisave kćeri kralja Stefana Dragutina koji je kad je predao krunu svom mlađem bratu Milutinu (1282) došao za vazala u Mačvu, Soli i Usoru svom šurjaku ugarsko-hrvatskom kralju Ladislavu IV.

--------------------
1 Glavni rezultati popisa žitelja u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895., Sarajevo 1896., str. 62. Selo Kosače sjeveroistočno od Foče iznad potoka Osanice 2,5 km daleko od Drine, u staroj općini Vranići. Stanovništvo je starosjedilačko, ostalo je slobodno pod Turcima, ne kmetovi. Najvećim dijelom su muslimani.
2 Sima M. Cirković, Herceg Stefan Vukčić-Kosača i njegovo doba, Beograd 1964., str. 6 .. K. Jirečak, Istorija Srna l. 341, Beograd 1978.· Napretkova Poviest h.z. Bosne i Herc., Sarajevo 1942.,367.
3 Theiner, Mon. Slavorum Merid., 261-263. _ Jireček, naved. dj. 248.
4 Mihajlo J. Dinić, Balšići, Hrv. enciklopedija 11,168.
5 VI. Corović, Narodna enciklopedija Ill, 46: Nemanja se rodio u Ribnici kod Podgorice gdje mu je otac Zavida živio prognan iz Raške radi dinastičkih meteža. U oskudici pravoslavnih sveštenika Stevan Nemanja u pretežno katoličkoj zemlji kršten je po zapadnom obredu. Kad mu se otac vratio u Rašku N. je ponovno kršten kao pravoslavni. (U to vrijeme kod nas između pravoslavnih i katolika bili su dobri odnosi pa se pod drugim krštenjem vjerojatno ima razumjeti dopuna zapadnog obreda krštenja miropomazanjem). - Dukljanski vladari XII vijeka bili su redom katolici, "filii carisirni Beati Petri", vidi Farlati, Illyricum Sacrum VI, 57, D. Marković, Dukljansko-barska Metropolija, 36.
6 Đuro Balšić II. bio je oženjen s Jelenom kćeri kneza Lazara, a knez Lazar s kćeri Dulanova vojskovođe Vratka "od sporedne loze Nemanjića", Jireček ·n. dj. 250. - Đuro Balšić I. bio je u bližim vezama s carem Dulanom pošto je oženio njegovu sestrićnju. Medutim, iz njegove loze ne potječe uopće kraljica Katarina nego od njegovog starijeg brata Stracimira. 
   
  ROĐENJE I MLADOST KATARINE KOSAČE

S a n d a I j H r a n i ć u svoja oba braka nije imao djece. Za svoga nasljednika tražio je nekog od svojih nećaka. Odlučuje se za starijeg sina svog brata Vukca mladog Stjepana koga ćemo ubuduće naprosto zvati H e r c e g  S t j e p a n. Kad je on navršio 14. godinu života, vrijeme u koje mlada vlastela stupaju u javni život, stric Sandalj predstavlja, svoga nećaka svečanom skupu na Sokolu prigodom prodaje polovine Konavala i Donje Župe Dubrovčanima 7 Medutim stric se brine i za kasniju ženidbu svog sinovca. Sandalj se u svom drugom braku oženio sa Jelenom, udovicom Đurda II. Balšića. Nije bio umro samo njezin muž nego i sin Balša Ill. koji je ostavio žensku siročad za sobom. Sandalj uz dogovor sa svojom ženom odlučuje brinuti se za tu žensku djecu. Sto je on zapravo činio ne kazuju nam sačuvani izvori. Konkretno znamo samo to da se poskrbio za Jelenu, unuku svoje druge žene, odredivši je za svog sinovca i nasljednika Stjepana. Do ženidbe dolazi istom god.1424., po svoj prilici na Sokolu. Mladoženja je imao tada nepunih 20 godina.

Iz toga braka Stjepana sa Jelenom Balšićkom rodilo se troje djece, jedna kći i dva sina. K a t a r i n a je sudeći po svemu bila prvo rodjena u svojih roditelja. Ne spominje se mjesto a ni dan i godina njezina rodenja. Bilo je to svakako 1424. ili 1425. pošto ne znamo dana vjenčanja roditelja. Mjesto rodenja svakako je jedan od gradova u državini Kosača. Najvjerojatnije je to bio tvrdi S o k o l na sastavku Tare i Pive. Pod njim je ležalo Sćepan·polje koje svakako nije nazvano po Hercegu Stjepanu. Sandalj Hranić povodom događaja koji smo prije spomenuli, 24. lipnja 1419. u povelji Dubrovčanima veli da je pisana "na Stipanju·polju pod gradom Sokolom".8 Sandalj se ponosi gradovima, župama i zemljama koje je primio potvrdene od kraljevstva bosanskoga kao i od "kraljev ugrscih i car(eva) turscih". Na Sokolu je umrla druga žena Hercega Stjepana Barbara dan nakon poroda sina Stjepana, kasnije Ahmeda Hercegovića.

Kao rodno mjesto Katarine, iako s manje vjerojatnosti dolazio bi i B I a g a j, sagrađen na litici ispod kojeg izvire Buna, u stara vremena zvana Bona, Dobra rijeka. Blagaj leži bolje u središtu' Sandaljeve zemlje kojoj u to vrijeme svakako Zahumlje ili Hum sačinjava glavninu, a gornje Podrinje tek manji, rekli bismo periferni dio državine. Ipak se Blagaj kasnije razvija na račun Sokola kao centar vlasti. Feudalna vlast u Srednjem vijeku u prvom redu je personalna. a onda tek teritorijalna. Zahvaljujući svom boljem položaju Blagaj se razvija pod kraj Hercegove vlade u sve važnije mjesto da istom pod Turcima postane najvažnije mjesto Humske zemlje, dok mu tu ulogu ne preotme kasnije Mostar. Poznata je riječ: šeher Blagaj i kasaba Mostar. Mostara u početku uopće nije bilo. Oko smjelog turskog mosta na Neretvi koji iz svojih kula s obje strane čuvaju "mostari", stražari mosta, razvija se polagano malo naselje, kasabica što će kasnije preuzeti glavnu riječ u Hercegovini, po njima nazvana M o s t a r.

Vlast obitelji Kosača u naponu njihove snage za Stjepana Vukčića protezala se od Goražda i Mileševa na sjeveru do Novoga, danas Herceg Novi i Risna u Boki Kotorskoj na jugu, te od Onogošta, danas Nikšića u Crnoj Gori do Cetine i Omiša u Hrvatskoj . Bila je to ugledna feudalna državina kojoj je slična samo ona H r voj a V u k č i ć a - H r v a t i n i ć a 30 do 40 godina prije9 , a feudalni gospodari obiju ne nose slučajno naslov hercega.

Kako god o rođenju buduće kraljice Katarine nemamo izravnih i preciznih vijesti, isto tako ih nemamo ni o njezinu djetinjstvu i djevojaštvu. Tako smo prisiljeni oslanjajući se na izvjesne povijesne dokumente iz njih barem nešto naslutiti i analogijom zaključiti. Htjeli bismo nekako dočarati sliku njenog, kako mi mislimo, radosnog i svijetlog djetinjstva. Htjeli bismo znati gdje ga je ona provela, tko ju je odgajao i poučavao kakvu je naobrazbu primila, kud je sve putovala, kakvi su odnosi vladali u njezinoj obitelji te kako se ona odnosila prema ocu i majci, kako prema braći.

Ponajprije se pitamo gdje je ona sve ž i v j e l a. Sokograd i Blagaj, prvi u Podrinju, drugi u Zahumlju, svakako su na prvom mjestu. U njima se najčešće zadržavao Herceg Stjepan ukoliko ga njegovi vladarski poslovi i javne dužnosti nisu upućivale u druge krajeve.

Uz hercega obično se nalazi i njegova obitelj koja ga gdjekada i na putovanju prati. U tom slučaju, uz majku, dolazi na prvom mjestu Katarina kao najstarije dijete. Bistrom  pameću i živom radoznalošću upoznaje ona razne ljude i barem neke krajeve očeva vojvodstva. Medu takva mjesta brojimo Soko. Foču  i Goražde u Podrinju, zatim Gacko, Stolac i Ljubuški u Hercegovini, pa svakako i luku i trg D r i j e v a 10 na Neretvi. Iz te napola "morske" luke plove manje lade do Dubrovnika i Kotora najednu, a do Splita, Senja i pokojeg drugog mjesta na drugu stranu. Zivi temperamenat Katarinin nije mogao odoljeti a da ne vidi sinje more. U posjedu njezina oca bio je grad N o v i u Boki. Osnovao ga j e bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. (1382). Herceg Stjepan nastavio i utvrdio. a Turci dovršili zauzevši ga točno sto godina nakon njegova osnutka (1482) kada ga zauzeše kao zadnji još slobodni grad u Hercegovini. U njemu barem povremeno žive i neki rođaci po majci. Balšići. Nešto dalje od Novoga stoji i Kotor, tada u mletačkim rukama, a još dalje Bar nadbiskupski grad i stara baština Balšića.

Vjerujemo da je posebno raspaljivalo maštu ono važno kulturno središte. bogati trgovački grad i država, u  nojoj je njezin otac dobio počasno građanstvo. Njezin otac bio je čas u dobrim odnosima s gradom-republikom D u b r o v n i k o m  u kojem je već prema prilikama pohranjivao svojeznatno blago, čas opet u sukobima i ratu kad je ponosni i pohlepni gospodar oporoga krša ugrožavao njegove interese pa čak i  samu nezavisnost. Kud je još Katarina mogla putovati, ostaje nam sakriveno. Da lije kada bila i u Splitu, pošto je blizi Omiš bio kraće vrijeme u posjedu njezina oca, i da li je još kuda, možda čak i preko mora odlazila, ne znamo ništa i ne vjerujemo, jer bi takav događaj morao biti negdje zabilježen.

Sto se tiče odgoja Katarine i njezine braće nema sumnje da je prva i najvažnija o d g o j i t e l j i c a bila njezina majka J e I e n a. Otac zato nije imao mnogo vremena u svojim mnogobrojinim poslovima oko političkih kombinacija, spletaka i sukoba pa čak i krvavih ratova s manje više svim svojim susjedima. Samo malen dio vremena mogao je posvetiti svojim sinovima, ako ga je to zanimalo, a ženskom djetetu jedva išta.

Iz kasnijih događaja vidimo da Hercegu sinovi nisu pokazivali mnogo ljubavi pa ni poštovanja. Brzo su shvatili očevu sebičnost i nedostatak ljubavi pa su živjeli u čestoj napetosti prema ocu koja se znala izroditi u pravi pravcati rat. Bilo je to oko diobe posjeda, pa je sultan nastupao kao sudac izmedu oca i, posebno, sina Vladislava. U sporu Hercega sa suprugom Jelenom nakon što je ovaj doveo neku mladu i lijepu fjorentinku Elizabetu i držao je dugo vremena na Blagaju, došlo je do pobune Vladislava protiv oca, što su opet dubrovački gospari, napadnuti od Hercega, uspjeli pretvoriti u ratni savez pobunjenog sina, brojne hercegovačke vlastele i Dubrovnika protiv Hercega. Rat završava turskom intervencijom i pobjedom Hercegovom. 11

Epilog ovog žalosnog i skandaloznog sukoba čini pomirenje Hercega Stjepana s pobunjenicima. On izdaje pod Sokolom 19. srpnja 145 l. dvije povelje, jedna humskom plemstvu, a druga sinu Vladislavu. Želeći trajan mir Herceg oprašta "svaku sugrehu i suprotivštinu veliku i malu" na prvom mjestu svojoj ženi Jeleni i sinu Vladislavu te drugim buntovnicima, ne spominjući dakako nikakve grijehe i nepravde koje on njima učinio. U povelji sinu Vladislavu potvrđuje Herceg da se Vladislav povratio njemu u vjernost, a po njemu i velikom gospodaru Sultanu. Herceg na više mjesta spominje dodatak u svojoj tituli "milosti Božjom i velikog gospodara mi cara Amir-sultana Mehmed-bega". 12

Nema sumnje da je prvi velmoža Humske zemlje i Podrinja nastojao da njegova kćerka primi potrebnu naobrazbu velikaških kćeri ondašnjeg vremena i naših prilika. Odmah dodajemo da nam iz sačuvanih spisa  nije o tome ništa poznato. Iako čudno zvuči, ipak je bilo sličnih praznina u ovom pa i u drugim možda težim slučajevima.

Katarina je kao dijete mogla naučiti naše domaće pismo, bosančicu, što majka Jelena sigurno nije propustila da je uči. Znamo da su u begovskim familijama Foče i Podrinja još do iza Okupacije B. i H. (1878) majke učile svoju djecu bosanskoj ćirilici i u njoj se dopisivale sa sinovima kad su ovi bili negdje daleko na strani, u vojsci ili po drugomu poslu. Osim toga na dvoru Sandaljevu bilo je i vrlo pismenih pa i učenih ljudi nalik na njegova prvog savjetnika gosta Radina, koji se pojavljuje u hercegovom domu godine 1439. kad je mlada Katarina imala15 godina. 1 3 On i njemu slični mogli su dati potrebnu pouku Hercegovoj djeci. A da li su je doista dali? Iskreno kažem da to ne znamo. Znamo samo da je Katarina i na kraljevskom dvoru u Bosni i na papinskom u Rimu nastupala dostojno kao inteligentna žena. Čak ni iz njezine oporuke ne možemo više od toga zaključiti.

Još jedan razlog ovlašćuje nas da je Katarina primila izvjesnu odgovarajuću naobrazbu. Njezin otac, veliki vojvoda bosanskog kraljevstva i herceg od Sv. Save bio je slavična i proračunata osoba koja je kao i ostali velikaši onoga vremena, pa i više, znala u svoje velike i važne kombinacije uzeti u račun ženidbe i udaje u svojoj obitelji. U tu svrhu, uz ljepotu i dobar miraz, svakako je ulazila i dolična naobrazba. Herceg udaje svoju kćer u kraljevsku dinastiju Kotromanica. Primjera iste vrste u njegovoj blizini nije manjkalo.

Ban Stjepan ll. ženi Jelisavu Nemanjicku kćer srpskog raskralja Stjepana Dragutina. Isti Stjepan ll. udaje svoju kćer, takoder Jelisavu, za ugarsko-hrvatskog kralja Ljudevita Velikog, a Katarinu za Hermana Celjskoga koji po ugledu i moći malo zaostaje za kraljevima. Nećak bana Stjepana II. kojeg on odabire za svog nasljednika, S t j e p a n T v r t k o sin je kneza Vladislava i Jelene kćeri JUlja Šubića Bribirskog; jedna grana tih Šubića kasnije se nazva grofovima Zrinjskim po gradu Zrinju nedaleko od Une i smatrana je najodličnijim hrvatskim plemstvom svog vremena. Stjepan Tvrtko I. kruni se u Miiama kod Visokog za kralja "Srbljem i Bosni" pozivajući se na nasljedno svoje pravo kao potomak Jelisave Nemanjićke. To njegovo pravo bilo je, doduše, tanko ali mu je poslužila sretna okolnost da nemanjićku krunu nije tada nitko nosio pa je mudri i moćni bosanski ban sebi na glavu stavio (1377).14

Takvim se mislima bavi i  h e r c e g S t j e p a n  udajući kćer Katarinu. Još je zanimljivije da on, ostavši po treći put udovac, nudi ženidbu Hedvigi udovici hrvatskog bana Petra Talovca, i to bez uspjeha. Slično tako pet godina ranije prosi Barbaru mladu kneginju od Lichtensteina. Već isprošena Barbara odbi Hercegove izaslanike kad su po nju došli, a ovi u neprilici, sigurno po uputama starog Hercega, dovode neku drugu Barbaru navodno kneginju .. de Payro" o kojoj kao i njezinoj obitelji ništa se ne zna. Takva smola mogla se dogoditi samo već nešto starijem dotad uvijek pobjedonosnom Hercegu. 15

Kako smo vidjeli, mi zapravo jako malo znamo o prvorodenoj Hercegovoj kćeri Katarini. Već sama njezina odsutnost iz svih dvorskih spletaka i sukoba pokazuje njezin ozbiljni i u svakom pogledu dostojni moralni lik. Ona se odnosi prema ocu i majci kao njihovo odano dijete, s mnogo finoće i ljubavi, ne ulazeći u njihove eventualne razmirice. S braćom je takoder u najboljim bratsko-sestrinskim odnosima. Takva će ona ostati čitava njezina života da joj se upravo moramo diviti. U teškim sukobima na bosanskom dvoru zatim u relaciji maćeha-pastorak i njegova slavična i prgava žena, kraljica majka ostaje na ljudskoj i kršćanskoj visini, iako taj pastorak ima biti budući kralj Bosne, a ne njezin još malodobni sin.

-----------------

7 Ćirković, n. dj . 5·6.
8 Napretk. Poviest II i H, 455.
9 Veliki vojvoda bosanskog kraljevstva i splitski herceg Hrvoje Vukčić-Hrvatinić, rodom je iz Donjih krajeva. Na vrhuncu svoje moći posjeduje on sav kraj od današnjeg· Kotor-Varoša, Banja Luke i Ključa do mora s Krajinom od Omiša do Neretve i otocima Bračem j Hvarom. Pripadaju mu također Imotski, Livno i Clamoč te novosagrađeno Jajce i župa Lašva. Hrvoje je ,jedna od najčuvenijih ličnosti hrv. historije; II njegovoj su se ruci sastajale sve niti unutarnje i spoljašnje bosanske politike" (Šišić , Pregled povijesti hrv. naroda, Zagreb 1932, 224).
10 Drijeva, dolazi od drvo, drivo, što znači i lađu .. Drijeva leže na donjoj Neretvi, nasuprot današnjoj Gabeli, otprilike tamo gdje je današnje Dračevo . Bila je to svakako luka Hercegovine u kojoj Dubrovčani
imaju svoju carinarnicu i trg.
11 Ćirković, n. dj. 185 ss.
12 Ćirković , n. dj. 199.
13 Ćirković, n. dj. str. 98.
14 Zamjenu mjesta Mile kod Visokog sa Mileševom u Raši učinio je benediktinski opat Mavro Orbini u svom "ll regno degli Slavi, Pesaro 1061" najvjerojatnije radi nepoznavanja bosanskih Mila. O problemu krunjenja Tvrtka l. "dvogubim vijencem" srpskim i bosanskim vidi temeljitu analizu Đure Baslera " Proglašenje Bosne kraljevinom 1377. godine".
15 Cirković, n. dj . 216. _ Herceg Stjepan gradi za svoje žene katolikinje omanje katoličke crkve u Sopotnici kod .. oraida i pod Sokolom, Desanka Kovačević-Kojić , Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1978,298, 302.

 

The domain name and hosting provided by iBooksHrvatska.